Čovjek koji je pobjegao vlastitoj igri

Godine 2026. Mato je stajao u skupoj sobi za bijeg i objašnjavao posjetiteljima kako otključati škrinju koju je on dizajnirao. Ime njegova poslodavca svijetlilo je na zidu. Svojih se nigdje nije pojavilo. S trideset i devet godina znao je koje šale tjeraju strance na suradnju, koji mehanizmi mogu preživjeti uzbuđene ruke i koje sobe nitko ne rezervira dvaput. Također je znao da je fotografija žene koja se penje iznad mora deset godina bila na njegovom telefonu. Nikada nije odgovorio na njezin posljednji poziv. Na pitanje jednog posjetitelja je li oduvijek želio ovaj posao, Mato je odjednom teško pobjegao iz sobe.

Probudio se u ožujku 2016. ispod stola, a Maja mu je lupkala po cipeli. "Vaše kraljevstvo je spremno, Vaše Veličanstvo." Ponovno je imao dvadeset devet godina. Kraljevstvo je bilo napola izgrađeni kartonski dvorac za tuđu promociju hotela. Tridesetjednogodišnja Maja je gradila kazališne kulise, mazala se i nije imala poštovanja prema muškarcima koji su prespavali njezine izvrsne uvrede. Mato je pogledao datum, mlađe lice i ušteđenih 24 tisuće kuna. Sljedeće desetljeće vratilo se užurbano: rekordna posjećenost, prepune ljetne večeri, Hrvatska u finalu 2018. i vlastite male ideje koje postaju tuđi isplativi biznis.

Pitao je Maju hoće li vlasnica hostela po imenu Lea telefonirati zbog razbijene gusarske škrinje. Rekla je da mu treba vode. Poziv je stigao prije nego što se vratila s njim. Mato se točno sjećao tog posla: popravljao je škrinju, odbio poziv da osmisli igru ​​i proveo noć žaleći za obje odluke. Sada je Lei rekao da ima drugačiji prijedlog. Maja ga je gledala kako ustaje, udara glavom o stol i tvrdi da se osjeća preporođeno. "Pokušaj se roditi s prostornom sviješću", predložila je, ali njezin ga je osmijeh pratio do vrata.

Dvadesetosmogodišnja Lea vodila je mali hostel u Zadru. Slušala je dok je Mato predlagao originalnu večernju misteriju koju gosti mogu igrati u timovima, koristeći prijenosne kutije i bezopasne tragove u dogovorenim mjestima. Bez zatvaranja ljudi u improvizirane prostorije, bez blokiranja ulica i bez pretvaranja da grad postoji samo za posjetitelje. Lea je tražila demonstraciju. Ispod njezine šalice Mato je sakrio trag. Pronašla ga je, prišla mu i pročitala odgovor na njegovu ramenu. "Večera", rekla je. "Ambiciozna prva zagonetka." Tamo je zapravo bila zapisana riječ. Mato se još nečega sjetio o Lei osim škrinje.

Na trajne kutije, brave, tisak, rekvizite i prve operativne aranžmane potrošio je 16.000 kuna, a za radnu gotovinu zadržao je 8.000 kuna. Maja je pomogla u izradi jednog prototipa kao plaćeni posao, a zatim je ponudila razvoj više ako pilot uspije. Mato je koristio lekcije koje je godinama učio u drugom životu: kratke upute, više korisnih osoba odjednom i završetak zbog kojeg se sramežljivi igrač osjećao pametno. Lea je regrutirala prve timove. Nakon toga je došla na njihovu večeru u plavoj haljini i pitala je može li dizajner provesti večer bez davanja nagovještaja.

Dvadesetsedmogodišnja Ema podučavala je penjanju i kretanju. Lea ju je pozvala na testiranje tjelesnih zadataka koje je Ema odmah nazvala prikladnima za namještaj, a ne za ljude. Preradila je izazov ravnoteže, demonstrirala ga i pružila ruku Mati. Izgubio je ravnotežu jer je gledao njezin osmijeh. Ema ga je uhvatila za ruku. "Izvrsno. Identificirali smo početničku postavku." Kasnije ga je pozvala u šetnju uz more. Nosila je običnu jaknu, lagano je mirisala na citruse i činila ga nervoznijim od Leine pažljivo odabrane haljine. Prepoznao je ženu s fotografije prije nego što je shvatila što će mu značiti.

Nina, dvadeset i pet, ilustrirane karte. Nacrtala je izmišljenog kapetana tako veličanstveno tašteg da se Mato želio ispričati što mu je nalik. Na kasnoj probnoj sesiji namjestila mu je papirnatu krunu, pustila prste da mu ostanu na vratu i pitala je li slobodan za spoj bez kostima. Bio je. Podijelili su pizzu i topli poljubac, a zatim su otkrili da je flert lakši nego pronaći kompatibilne sate. Nina je radije izabrala svoje projekte nego da postane njegova stalna dežurna umjetnica. Njezin crtež ostao je pripisan; kruna mu je ostala u ladici kao dokaz da ga je netko jednom smatrao kraljevskim.

Pilot vikend prodao je četrdesetak timskih prijava po 300 kuna, uz 12.000 kuna u odnosu na 6.000 kuna ukupnih operativnih troškova. Dobitak prije oporezivanja od 6000 kuna Mato je dvaput prebrojao, a potom je izveo oca na ručak u kojem nije bilo objašnjenja zašto će se posao uskoro poboljšati. Novac je bio skroman; razlika je bila ogromna. Njegova mu se ideja isplatila. Lea ga je poljubila ispred restorana kad su se kasnije sreli, zabavljena njegovim sjajnim izrazom lica. Maja je pitala nose li profitabilni muškarci još uvijek svoje kutije. Mato je ponio dva, previše zadovoljan da bi mu zamjerio pitanje.

Sara, trideset godina, napisala je putopisne priloge i došla igrati, a ne dati mu publicitet. Riješila je njegov najteži trag u jedanaest sekundi, a zatim pričekala da vidi može li uživati ​​u gubitku. Mato je zapljeskao. Sara je nosila crveno, a zbog njezina smijeha pljesak je izgledao kao uspješna investicija. Pozvala ga je na piće nakon svog posjeta, dotaknula mu ruku i pitala što je učinio kada je žena odbila slijediti njegov scenarij. "Nadam se da ću naučiti", rekao je. Njihov poljubac kasnije bio je bez žurbe. Uskoro je ponovno odlazila i oboje su shvatili da ugodan početak ne zahtijeva nepošteno obećanje.

Krajem mjeseca Ema ga je odvela na penjanje na odgovarajuće početničko mjesto pod svojim instrukcijama. Mato se sjetio starije fotografije i svih poziva koje je odgađao dok ga poslodavac ne poštedi. Na pola puta, pogledao ju je dolje i rekao da bi želio ići ponovno. Ema mu je rekla da prvi završi ovaj pokušaj. Kad je sišao, drhtao i apsurdno ponosan, nakratko je pritisnula svoje čelo na njegovo. Nema publike, nema momčadskog rezultata. Prvi put otkako se probudio ispod stola, Mato se zapita nije li najveća prednost poznavanja budućnosti to što ima manje izgovora.